Bilo da nekoga na Tara rafting avanturu dovede radoznalost, želja za adrenalinom ili sasvim slučajan splet okolnosti, ubrzo će otkriti da se ovde rečni talasi stapaju s otkucajima srca na način koji retko gde drugde može da se doživi.
Rano jutro u kanjonu Tare ume da deluje poput prizora iz nekog davno zaboravljenog sna: ispred posetilaca pruža se voda nadrealne zelene boje, prvi zraci sunca se probijaju između litica, dok prohladan i svež vazduh nosi miris borova, mahovine i livadskog cveća.
Posuda okupljena oko gumenog čamca shvata da su na Tara rafting svi došli zbog nečeg drugačijeg – možda zbog trenutaka kada voda pokaže svu svoju silinu, ili zbog svesnosti da svaki sledeći kilometar reke nosi novu priču. Pri prvom uranjanju vesla, srce ume naglo da zalupa, ali ubrzo se taj nemir pretvara u prijatan drhtaj – od radosti, od iščekivanja nečeg nepoznatog i neopisivog. Rečni brzaci, koji samo nekoliko desetina metara nizvodno čekaju svoje putnike, oživljavaju svaki delić čovekovog tela i uma.

Prvih nekoliko brzaka ume da iznenadi i izazove navalu emocija. Čamac poskakuje na talasima, kao da pokušava da se otisne u vazduh, a kapljice vode se raspršuju po licima veslača. U tom kratkom vremenskom isečku teško je odvojiti zvuk reke od zvuka sopstvenog srca. Svi rafteri postaju deo istog ritma, dišući ujednačeno s penom i hukom vode. Upravo tada čovek shvati da ono što se naziva krvotok više nije samo pojam iz biologije, već deo jedne veće celine, deo toka koji ne pripada samo ljudima već i prirodi oko njih.
Ali, Tara rafting nije samo uzbudljiva divljina – on ima svoje nežne, gotovo romantične strane, kada rečni tok usporava i ostavlja dovoljno mesta za tihe misli. Na tim mirnijim deonicama veslači mogu da odmore ruke i puste čamac da lebdi na površini, ne remeteći skladan dijalog vetra i vode. U tim trenucima duša kao da pronalazi sklad koji često izostaje u buci svakodnevice. Prisutni tišinu doživljavaju kao privilegiju, a ne kao odsustvo zvuka. Prirodni ambijent, ispunjen povremenim kricima ptica ili šumom vetra kroz borove, postaje pozornica za mini predah i osluškivanje sopstvenog unutrašnjeg glasa.

Tara rafting zbližava čoveka s prirodom, ali dovodi i do zbližavanja među ljudima. Dok se čamac bori sa brzacima, a svaki član posade usklađuje svoje veslo s ostalima, rađa se neobična solidarnost. Oni koji su se tek tog jutra upoznali, zateknu se kako jedno drugom pružaju ruku za oslonac, bodre se pogledom i dele šapat: ‘Dobro je, izdržali smo.’ Ta iskra zajedništva nastavlja da gori i kada se poslednji brzaci smire, kada započne večernje okupljanje u kampu i kada nastupe razgovori o svemu onome što se proživelo tog dana.
Posle svega, kad se čamac zaustavi na obali, posetioci često osete blagu tugu, jer taj neverovatni spoj snage i tišine više nije pod njihovim stopalima. Međutim, u duši ostaje osećaj duboke zahvalnosti i radosti. Svi tragovi umora, sva fizička iscrpljenost, zasenjuju se snažnom spoznajom da su rečni talasi na kratko zamenili otkucaje srca i ujedinili ih u ritmu prirode.

Zato je Tara, za mnoge, daleko više od destinacije za rafting. Ona postaje simbol mesta gde se snaga reke susreće sa snagom ljudskog duha, a svi oni koji jednom iskuse taj susret, obično se vraćaju po još. U tom dragocenom trenutku, kada se otkucaji srca i talasi reke stope u jedno, svako shvati da je pronašao deo sebe koji je možda davno bio zaboravljen.
Za sve informacije o Tara rafting avanturi ii rezervacije mesta u najboljem rafting centru – Rajska rijeka, pozovite +387 66 930 940 ili pišite na info@rajskarijeka.com