Tokom rafting na Tari avanture, vreme zna da preokrene ritam dana kao veslo koje zapara mirnu površinu vode. Sunce dugo greje kamen, šuma utihne, vazduh postane težak i sladunjav, baš kao da kanjon uzima dug, tromi udah. A onda se negde, iza visokih krošnji borova, začuje tutanj – kratka i snažna planinska kiša na koju se niko ne ljuti jer donosi letnje osveženje. Tog julskog dana, sedeli smo u čamcu dok su kapi kiše udarale po prslucima, i nisam očekivao da ću za manje od pola sata gledati prizor koji ću pamtiti ostatak života.
Nije prošlo mnogo, oblaci su se razmakli i nebo je ponovo postalo plavo kao emajlirana šoljica. Sunce je jurnulo iza stene upravo kad smo zaveslali prema vodopadu čije se srebrne rese obrušavaju s visine i razbijaju u magličaste kristale. Taj se prizor obično opisuje tiho, da ga reči ne istraće, a ovog puta, reči su nam zastale jer se iznad vodopada uhvatila jasna, puna duga.
Nije to bila ona bleda linija koju čovek nekad vidi kroz prozorsko staklo kancelarije. Ne, ovo je bio most svih boja, luk koji je spajao zeleni bok planine i belu paru vodopada. Duga je bila tako blizu da se činilo da je možemo dohvatiti rukom.
Skiper je usporio zaveslaje, pa sa osmehom okrenuo čamac prema vodopadu: ‘ Imamo pet minuta’, rekao je, ‘ko hoće – neka stane pod vodopad i poželi nešto. Kažu da se želja s ovakve duge računa dvaput.’
Svako od nas stao je pod vodopad, sklopio oči i pustio da mu misli otplove niz klizave stene. Ne znam šta su drugi poželeli. Moja je želja bila jednostavna – da zadržim u sebi taj osećaj da je moguće dotaknuti i dugu.
Kada se sunce pomaklo, duga je polako izbledela. Skiper je dao znak da krenemo. Vesla su zaronila, ali niko nije progovarao neko vreme, kao da se bojimo da će reči prekinuti čaroliju. Čak je i reka, obično brbljiva, tog časa tek blago mrmljala oko pramca.
Do kraja našeg rafting na Tari spusta nastavili smo da se smejemo onim tihim, saučesničkim smehom ljudi koji su upravo podelili nešto što se ne da kupiti aranžmanom. Novac pokriva smeštaj i usluge, ali pet minuta pod dugom plaća se srcem – i osmehom koji se, kad jednom izroni, više nikad sasvim ne stiša.
Kad me danas pitaju šta je najlepše kad dođeš na rafting na Tari, ne govorim o dubini kanjona ni snazi bukova. Kažem: ‘Postoje trenuci koji traju pet minuta, ali još uvek sjaje ispod kapaka baš kad vam zatreba malo svetla.’ I dodam: ‘Ako ikad čujete da vam domaćini u kampu Rajska rijeka najave moguću kišu – ne zaključavajte se u bungalov. Obucite neoprensko odelo, zgrabite veslo i prepustite se rafting na Tari izazovu. Istovremeno, poželite da vas tamo, u magli slapa, sačeka vaših pet minuta pod dugom.’
Kamp Rajska rijeka Vas s radošću iščekuje!
+387 66 930 940 ili pišite na info@rajskarijeka.com